Denny Hulme

Denny Hulme
Rođenje 18. lipnja 1936.
Novi Zeland Motueka, Novi Zeland
Smrt 4. listopada 1992.
Australija Bathurst, NSW, Australija
Karijera u Formuli 1
Država  Novi Zeland
Trajanje 1965. – 1974.
Prva utrka Velika nagrada Monaka (1965.)
Prva pobjeda Velika nagrada Monaka (1967.)
Zadnja pobjeda Velika nagrada Argentine (1974.)
Zadnja utrka Velika nagrada Sjedinjenih Država (1974.)
Momčadi
1965–1967 Brabham • 1968–1974 McLaren
Statistika
Utrke Pobjede Prvo SM NK
112 8 1 9
Najbolji plasman Prvak (1967.)
Podiji 33
Bodovi u karijeri 248

Denis Clive "Denny" Hulme, OBE (Motueka, 18. lipnja 1936. – Bathurst, 4. listopada 1992.) je bio novozelandski vozač utrka, najpoznatiji po tome što je 1967. godine, vozeći za Brabham, postao svjetski prvak u Formuli 1. Između svog debija u Monaku 1965. godine i svoje posljednje utrke u Sjedinjenim Državama 1974. godine, Hulme je startao na 112 utrka, osam puta bio prvak i 33 puta bio na podiju. Tokom sezona 1968. i 1972., Hulme je završio na trećem mjestu ukupnog poretka.

Hulme je demonstrirao sportsku širinu tako što je godinama dominirao Kanadsko-američkim Challenge Cupom za sportske automobile iz kategorije Group 7. Kao član McLarenove momčadi koja je od 1967. do 1971. godine osvojila pet uzastopnih titula, Hulme je dva puta bio prvak i četiri puta drugoplasirani.

Nakon vožnje za Brabham u Formuli 1, Hulme je vozio za McLaren u nizu kategorija — Formula 1, Can-Am i Indianapolis 500. Godine 1974. se povukao iz Formule 1, ali se nastavio baviti utrkama u Australiji i utrkama kamiona; ostao je poznat po tome što je vozio najsnažnija i najbrža vozila svoga vremena.

Hulme se i nakon mirovone aktivno bavio utrkama, a posebno draga mu je bila Bathurst 1000. Tokom 1992. godine, vozeći BMW M3 na toj utrci, Hulme se prvo požalio svom timu na zamagljen vid (što je tada pripisano velikoj kiši), nakon čega je doživio težak srčani udar i izletio s piste. Iako je uspio, relativno mirno, zaustaviti automobil, Hulme je odmah prevezen u bolnicu, gdje su ga liječnici proglasili mrtvim; bio je to prvi bivši vozač Formule 1 koji je umro tokom vožnje od prirodne smrti te sedmi ukupno.

Nadimak kojeg je imao tokom karijere bio je "Medvjed", a dobio ga je zbog svoje prirode i fizičkog izgleda.

  • p
  • r
  • u
   

1950.  G. Farina
1951.  J.M. Fangio
1952.  A. Ascari
1953.  A. Ascari
1954.  J.M. Fangio
1955.  J.M. Fangio
1956.  J.M. Fangio
1957.  J.M. Fangio
1958.  M. Hawthorn
1959.  J. Brabham

1960.  J. Brabham
1961.  P. Hill
1962.  G. Hill
1963.  J. Clark
1964.  J. Surtees
1965.  J. Clark
1966.  J. Brabham
1967.  D. Hulme
1968.  G. Hill
1960.  J. Stewart

1970.  J. Rindt
1971.  J. Stewart
1972.  E. Fittipaldi
1973.  J. Stewart
1974.  E. Fittipaldi
1975.  N. Lauda
1976.  J. Hunt
1977.  N. Lauda
1978.  M. Andretti
1979.  J. Scheckter

1980.  A. Jones
1981.  N. Piquet
1982.  K. Rosberg
1983.  N. Piquet
1984.  N. Lauda
1985.  A. Prost
1986.  A. Prost
1987.  N. Piquet
1988.  A. Senna
1989.  A. Prost

1990.  A. Senna
1991.  A. Senna
1992.  N. Mansell
1993.  A. Prost
1994.  M. Schumacher
1995.  M. Schumacher
1996.  D. Hill
1997.  J. Villeneuve
1998.  M. Häkkinen
1999.  M. Häkkinen

2000.  M. Schumacher
2001.  M. Schumacher
2002.  M. Schumacher
2003.  M. Schumacher
2004.  M. Schumacher
2005.  F. Alonso
2006.  F. Alonso
2007.  K. Räikkönen
2008.  L. Hamilton
2009.  J. Button

2010.  S. Vettel
2011.  S. Vettel
2012.  S. Vettel
2013.  S. Vettel
2014.  L. Hamilton
2015.  L. Hamilton
2016.  N. Rosberg
2017.  L. Hamilton
2018.  L. Hamilton
2019.  L. Hamilton

2020.  L. Hamilton
2021.  M. Verstappen
2022.  M. Verstappen
2023.  M. Verstappen