Morski konjic

Morski konjic
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Actinopterygii
Red: Gasterosteiformes
Porodica: Syngnathidae
Rod: Hippocampus
Rafinesque, 1810.

Morski konjici (Hippocampus) su stanovnici mora nesvakidašnjeg oblika, izgleda kao šahovska figura. To su ribe iz nadrazreda koštunjača, porodice šiljogubaca (Syngnathidae). Pliva uspravno i može umaknuti svojim neprijateljima tako što će poprimiti boju podvodnog bilja. Morski su konjici ljupki stanovnici toplijih mora, u vodi ravnomjerno lebde, pri čemu ih uspravnima drži leđna peraja. Postoji 54 vrste morskih konjica, od 2,5 cm velike patuljaste vrste do 25 cm velikoga malajskoga morskoga konjica. Najčešće se hrani planktonima. Nalaze se najčešće na morskom dnu.

Životni prostor

Morskog konjica nalazimo obično na morskom dnu obraslom morskom travom, u toplim plitkim vodama. Međutim neke vrste više vole blatna i pjeskovita područja, druge opet nalazimo na koraljima, spužvama te na korijenju mangrove. U svakom slučaju nailazimo na morskog konjica u blizini morskih struja, gdje im je osigurana dovoljna količina njihove glavne hrane-planktona. Da ih struje ne bi odnijele, dugim se repom ovijaju oko najbliže biljke. Repovi su posebno prikladni za hvatanje.

Hrana i način prehrane

Morski konjici stalno jedu. Hrane se planktonom ili drugim vrlo malim morskim životinjama kao što su ribice. Morski konjici mogu pomicati jedno oko neovisno o drugome tako da mogu pratiti kretanje manjih morskih životinja u svojoj okolini, a da pritom ne odaju svoju nazočnost. Kad utvrde da im je plijen dostupan, hitro ga zgrabe ili ga s udaljenosti od 3 centimetra jednostavno usišu.

Morski konjic odvraća pozornost svojih neprijatelja dugim kožnim nitima te zaštitnom bojom kojom oponaša morske biljke među kojima živi.

Razmnožavanje

Nakon dugog i bučnog udvaranja-više dana se pokazuje, često mijenja boju te uvrtanjem glave proizvodi plješčuće šumove-odložit će ženka jajašca u trbušnu vrećicu mužjaka. Mužjak je zatim odgovoran za održavanje mrijesta. Nakon oplodnje jajašca u trbušnoj vrećici ostaju sve dok se ne razviju u ličinke. Za razliku od drugih životinja mužjak proizvodi i posebnu hranidbenu tekućinu za embrije. Na kraju razdoblja sazrijavanja mužjak ispušta mladunce da slobodno plivaju u moru. U tropskim vodama pare se tijekom cijelog ljeta,u hladnijim vodama u proljeće i ljeti. Vrijeme parenja se poklapa s punim mjesecom.

  • Inkubacija jajašaca: obično 14 do 28 dana, ovisno o temperaturi vode
  • Broj mladunaca: oko 50, ovisno o vrsti

Rasprostranjenost

Živi duž obale Indonezije do Australije, atlantske obale Europe, Afrike i Sjeverne Amerike te u Sredozemlju i Jadranskom moru. Neke vrste žive i u vodama na pacifičkoj obali Amerike.

Vrste

Trenutno ima 54 poznate vrste morskih konjica: [1]

  1. Hippocampus abdominalis
  2. Hippocampus alatus
  3. Hippocampus algiricus
  4. Hippocampus angustus
  5. Hippocampus barbouri
  6. Hippocampus bargibanti
  7. Hippocampus biocellatus
  8. Hippocampus borboniensis
  9. Hippocampus breviceps
  10. Hippocampus camelopardalis
  11. Hippocampus capensis
  12. Hippocampus colemani
  13. Hippocampus comes
  14. Hippocampus coronatus
  15. Hippocampus curvicuspis
  16. Hippocampus debelius
  17. Hippocampus denise
  18. Hippocampus erectus
  19. Hippocampus fisheri
  20. Hippocampus fuscus
  21. Hippocampus grandiceps
  22. Hippocampus guttulatus
  23. Hippocampus hendriki
  24. Hippocampus hippocampus
  25. Hippocampus histrix
  26. Hippocampus ingens
  27. Hippocampus jayakari
  28. Hippocampus jugumus
  29. Hippocampus kelloggi
  30. Hippocampus kuda
  31. Hippocampus lichtensteinii
  32. Hippocampus minotaur
  33. Hippocampus mohnikei
  34. Hippocampus montebelloensis
  35. Hippocampus multispinus
  36. Hippocampus paradoxus
  37. Hippocampus patagonicus
  38. Hippocampus pontohi
  39. Hippocampus procerus
  40. Hippocampus pusillus
  41. Hippocampus queenslandicus
  42. Hippocampus reidi
  43. Hippocampus satomiae
  44. Hippocampus semispinosus
  45. Hippocampus severnsi
  46. Hippocampus sindonis
  47. Hippocampus spinosissimus
  48. Hippocampus subelongatus
  49. Hippocampus trimaculatus
  50. Hippocampus tyro
  51. Hippocampus waleananus
  52. Hippocampus whitei
  53. Hippocampus zebra
  54. Hippocampus zosterae

Izvori

  1. Hippocampus

Literatura

  • Amanda C.J. Vincent and Laila M. Sadler (1995). „Faithful pair bonds in wild seahorse, Hippocampus whitei”. Animal Behaviour 50 (6): 1557–69. DOI:10.1016/0003-3472(95)80011-5. 
  • Amanda C.J. Vincent (1995). „A role for daily greetings in maintaining seahorse pair bonds”. Animal Behaviour 49: 258–260. DOI:10.1016/0003-3472(95)80178-2. 
  • Amanda C.J. Vincent (1990). „A seahorse father makes a good mother”. Natural History 12: 34–43. 
  • Amanda C.J. Vincent and Rosie Woodroffe (1994). „Mothers little helpers: patterns of male care in mammals”. Trends in Ecology and Evolution 9 (8): 294–7. DOI:10.1016/0169-5347(94)90033-7. PMID 21236858. 
  • John Sparks (1999). Battle of the Sexes: The Natural History of Sex. London: BBC Books. ISBN 0-563-37145-5. 
  • Sara A. Lourie, Amanda C.J. Vincent and Heather J. Hall (1999). Seahorses: An Identification Guide to the World's Species and their Conversation. London: Project Seahorse. 
  • Teske P. R., Hamilton H., Matthee C. A. & Barker N. P. (2007). „Signatures of seaway closures and founder dispersal in the phylogeny of a circumglobally distributed seahorse lineage”. BMC Evolutionary Biology 7: 138. DOI:10.1186/1471-2148-7-138. PMC 1978501. PMID 17697373. 

Vanjske veze

Morski konjic na Wikimedijinoj ostavi
  • Vimeo.com, Video of various seahorse species at the Monterey Bay Aquarium
  • ARKive—images and movies of the pygmy seahorse (Hippocampus bargibanti) Arhivirano 2007-06-03 na Wayback Machine-u