Philippe Thys
| |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lične informacije | |||||||
Ime | Filip Tis | ||||||
Nadimak | Lisičar | ||||||
Datum rođenja | (1889-10-08)8. 10. 1889. . | ||||||
Državljanstvo | Belgija | ||||||
Informacije o timu | |||||||
Trenutno član tima | Završio karijeru | ||||||
Disciplina | drumski | ||||||
Tip vozača | Brdaš | ||||||
Profesionalna karijera | |||||||
1911 1912 — 1914 1915 — 1916 1917 — 1918 1919 — 1920 1921 1922 — 1924 1925 1926 1927. | Individualno Peugeot - Wolber Individualno Peugeot - Wolber La Sportive Pirelli Peugeot - Wolber Automoto - Hutchinson Individualno Opel - ZR III | ||||||
Uspesi | |||||||
Tur de Frans | |||||||
Tur de Frans | 3 (1913, 1914, 1920) | ||||||
Klasične biciklističke trke | |||||||
Điro di Lombardija: | 1 (1917) | ||||||
Pariz Tur 1917. i 1918. godine. | |||||||
Podaci od: 9. jun 2016. |
Filip Tis (hol. Philippe Thys; 8. oktobar 1889 — 16. januar 1971) je bivši belgijski profesionalni biciklista, u periodu od 1912. do 1927. godine i trostruki pobednik Tur de Fransa.
Karijera
Filip Tis je počeo amatersku karijeru 1908. godine, a 1910. je osvojio belgijski nacionalno prvenstvo u sajklo krosu. 1911. je osvojio Tur de Frans za samostalne vozače.
Profesionalnu karijeru počeo je 1912. godine. Nije ostvario nijednu pobedu, ali je osvojio šesto mesto na Tur de Fransu.
Već naredne godine, Tis je osvojio Tur, uprkos tome što je slomio viljušku na biciklu. Morao je da nađe radnju i zameni je, zbog čega je dobio kaznu od deset minuta, što ga nije sprečilo da osvoji Tur sa devet minuta prednosti, uz jednu etapnu pobedu.
1914. osvojio je trku Pariz—Menin, pre Tur de Fransa. Tis je pobedio na prvoj etapi i bio je lider Tura od prve do poslednje etape, uprkos kazni od 30 minuta zbog nedozvoljene zamene točka. Njegova pobeda je boča dovedena u pitanje, jer je imao samo dva minuta ispred Anrija Pelisjea. Pelisje je osvojio poslednju etapu, ali je Tis završio na njegovom točku i osvojio je drugi Tur zaredom.
1917. osvojio je Pariz Turs i Điro di Lombardija trku, a 1918. Pariz Turs po drugi put. 1919. osvojio je trku šest dana Brisela i drugo mesto na Pariz—Rubeu.
Nakon šest godina, vozio je opet Tur de Frans 1920. Pobedio je na drugoj etapi i bio je lider Tura do kraja, pobedivši na još tri etape. Direktor Tura, Degranž, izjavio je da bi Tis, da nije bilo rata, proslavljao svoj peti ili šesti Tur, a ne treći. Njegov rekord od tri pobede na Turu, izjednačio je tek 1955. Lujson Bobe, a kasnije je taj rekord popravio Žak Anketil.
1921. godine, osvojio je treće mesto na trci Bordo—Pariz, a na Tur de Fransu je doživio povredu tokom druge etape, zbog čega je morao da se povuče. 1922. završio je drugi na nacionalnom prvenstvu, a zatim je osvojio trku Pariz—Lion. Na Tur de Fransu pobedio je na četiri etape, ali je završio tek na 14 mestu u generalnom plasmanu. 1923. godine, napustio je Tur tokom devete etape, a godinu kasnije završio ga je na 11 mestu, uz jednu etapnu pobedu.
1925. godine, osvojio je treće mesto na trci šest dana Brisela, nakon čega je vozio svoj poslednji Tur de Frans. Nije uspio da ostvari pobedu i napustio je Tur tokom devete etape zbog povrede. 1927. vozio je svoju poslednju trku, u Sent Trudenu i osvojio je.
Vidi još
- Tur de Frans
- Điro di Lombardija
Spoljašnje veze
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Philippe Thys |
- Profil na biciklističkoj arhivi
- Rezultati Filipa Tisa na Tur de Fransu
- p
- r
- u
- 1903: Maurice Garin
- 1904: Henri Cornet
- 1905: Louis Trousselier
- 1906: René Pottier
- 1907–08: Lucien Petit-Breton
- 1909: François Faber
- 1910: Octave Lapize
- 1911: Gustave Garrigou
- 1912: Odile Defraye
- 1913–14: Philippe Thys
- 1915–18: Prvi svjetski rat
- 1919: Firmin Lambot
- 1920: Philippe Thys
- 1921: Léon Scieur
- 1922: Firmin Lambot
- 1923: Henri Pélissier
- 1924–25: Ottavio Bottecchia
- 1926: Lucien Buysse
- 1927–28: Nicolas Frantz
- 1929: Maurice De Waele
- 1930: André Leducq
- 1931: Antonin Magne
- 1932: André Leducq
- 1933: Georges Speicher
- 1934: Antonin Magne
- 1935: Romain Maes
- 1936: Sylvère Maes
- 1937: Roger Lapébie
- 1938: Gino Bartali
- 1939: Sylvère Maes
- 1940–46: Drugi svjetski rat
- 1947: Jean Robic
- 1948: Gino Bartali
- 1949: Fausto Coppi
- 1950: Ferdinand Kübler
- 1951: Hugo Koblet
- 1952: Fausto Coppi
- 1953–55: Louison Bobet
- 1956: Roger Walkowiak
- 1957: Jacques Anquetil
- 1958: Charly Gaul
- 1959: Federico Bahamontes
- 1960: Gastone Nencini
- 1961–64: Jacques Anquetil
- 1965: Felice Gimondi
- 1966: Lucien Aimar
- 1967: Roger Pingeon
- 1968: Jan Janssen
- 1969–72: Eddy Merckx
- 1973: Luis Ocaña
- 1974: Eddy Merckx
- 1975: Bernard Thévenet
- 1976: Lucien Van Impe
- 1977: Bernard Thévenet
- 1978–79: Bernard Hinault
- 1980: Joop Zoetemelk
- 1981–82: Bernard Hinault
- 1983–84: Laurent Fignon
- 1985: Bernard Hinault
- 1986: Greg LeMond
- 1987: Stephen Roche
- 1988: Pedro Delgado
- 1989–90: Greg LeMond
- 1991–95: Miguel Indurain
- 1996: Bjarne Riis
- 1997: Jan Ullrich
- 1998: Marco Pantani
- 1999–2005: rezultati poništeni zbog dopinga
- 2006: Óscar Pereiro
- 2007: Alberto Contador
- 2008: Carlos Sastre
- 2009: Alberto Contador
- 2010: Andy Schleck
- 2011: Cadel Evans
- 2012: Bradley Wiggins
- 2013: Chris Froome
- 2014: Vincenzo Nibali
- 2015–2017: Chris Froome