Nemoguće je vidjeti kako tahion prilazi, jer se kreće brže od svjetla. Nakon što tahion prolazi pored nas, vidjeli bismo dvije slike, kako dolazi i odlazi u suprotnim smjerovima. Crna linija je valni udar Čerenkovljeva zračenja, prikazana u jednoj točci u vremenu. Ovaj efekt duple slike je najočitiji za promatraća na putu superluminalnog objekta (siva kugla). Desni plavkasti oblik je slika koju stvara plavo svijetlo Dopplerovog pomaka sfere koje dolazi do promatrača koji se nalazi na vrhu crnih Čerenkovljevih linija. Lijevu crvenu sliku stvara Dopplerov efekt sfere nakon što ode od promatrača. Zbog toga što objekt dolazi prije svjetla, promatrač ne vidi ništa do trenutka kad sfera prolazi pored njega, nakon čega slika koju vidi promatrač postaje dvostruka, kako sfera nadolazi (desno) i kako odlazi (lijevo).
Tahion/ˈtæki.ɒn/ ili tahionska čestica je hipotetska čestica koja uvijek putuje brže od svjetlosti. Riječ dolazi od grčkog:ταχύ (čit. tahi) - brz, ubrzan. Riječ je 1967. smislio Gerald Feinberg.[1] Komplementarne vrste čestica su luksoni (uvijek putuju brzinom svjetlosti) i bradioni (uvijek putuju sporije od brzine svjetlosti), koji postoje. Mogućnost čestice brže od svjetla su prvi predložili O. M. P. Bilaniuk, V. K. Deshpande, i E. C. G. Sudarshan 1962., iako su koristili izraz" meta-čestica".[2]
